Ne može se reći ovde je početak, a isto tako niko ne sme reći ni da je video kraj. Kreće se, a stoji. Severno, Ledeno, Crveno, Mrtvo, Tiho… Toliko naziva za razne delove ali ta snažna ogromna celina nema ime. Kažem snažna, a ona je blaga i pored svoje snage nikom se ne suprotstavlja, prima sve što u nju dođe ne pitajući odakle ide i koje je boje.

Sve reke teku u tu jednu veliku „baru“, a ona je uvek ista. Njena beskrajna širina i moć uspevaju da pomire sve vode sveta, a ne sputavaju ih. Menja im ćud i ukus a da nisu ni svesne, naprotiv zadovoljne su jer su ostvarile svoj cilj postojanja. Došle su do kraja, a opet su na početku.

U isto vreme ima i dan i noć, zimu i leto, sunce i mesec. Pitam se kako je biti i ovde i tamo, biti najveći, imati sve, a nemati ime.

Kroki