Stoji na prozoru i gleda u daljinu. Sluša buku automobila, klepetanje trolejbuskih vrata i histerična zvona tramvaja. U očima odsjaj velegrada, a provincijska duša volela bi da čuje tišinu i da oseti dah prirode koja pruža unutrašnji mir.

Trudio se da nađe svoje mesto u gužvi, a sada se kaje što ga je pronašao. Možda bi bilo bolje da ga i dalje traži, možda bi i dalje voleo ovaj grad, možda bi i dalje uživao u svemu što mu u ovom trenutku smeta.

Samo pre petnaestak godina sve ovo bilo je veliko zadovoljstvo za njega, a sada bi želeo da nije ovde i da nikada nije ni dolazio. Živi život iz snova, a voleo bi da nije počeo sanjati i da je ostao tamo, tamo daleko u svom malom gradu.

Kroki