Žive od danas do sutra, i svako sutra njima je lepše od juče. Sa osmehom na licu ponosnog čela koračaju kroz život bez predrasuda. Oni vole život, a ne bi se reklo da život voli njih.

Imaju dvoje dece, jedno magare, gomilu kartona koja im daje sigurnost u životu i nešto što oni nazivaju dom. Dom koji se sklapa i rasklapa, koji je nastao iz te gomile kartona i koji će jednoga dana opet završiti u njoj. Ta kuća nema broj, a ulica nema ime.

Oni ne žale za onim što nemaju, naprotiv oni su zadovoljni sa ovo malo što imaju.

Kroki